Agresivnost djece predškolske dobi

Prema nekim istraživanjima osnovni uzroci agresivnosti kod djece su:

• prikraćenost koja priprema dijete da napadne osobu ili predmet što mu stoje na putu da željenog cilja
• prenesena ljutnja koja se pojavljuje kada dijete ne može izraziti ljutnju izravno prema osobi ili predmetu što su ga povrijedili
• želja za obraćanjem pažnje od strane voljene osobe
• poistovjećivanje s agresivnom okolinom
• fizičko kažnjavanje za loše vladanje u djetetu često izaziva želje da tu agresivnost vrati prema drugima ili prema sebi
• popustljivost roditelja ili odraslih prema agresivnosti
• emocionalna napetost koja nastaje zbog stresa izazvanog za dijete nekim uznemirujućim događajem

Potrebno je organizirati dječji svakidašnji život kao stabilan i predvidiv.

• sve u svoje vrijeme, na svome mjestu, na isti način (osjećaj sigurnosti)
• sport, rekreacija, opuštanje (smanjivanje napetosti)
• postavljanje granica i pravila prihvatljivog ponašanja (predvidivost i sigurnost)

Potrebno je učiti dijete prosocijalnom ponašanju – da dobrovoljno pomaže i dijeli s drugima, da bude velikodušno, da prepoznaje osjećaje drugih ljudi i djece i uživljava se u njih.

Agresivno i prosocijalno ponašanje su suprotni stilovi međuljudskog ponašanja, suprotni načini rješavanja problema koji se stječu i uče u ranoj dobi. Učenjem se može povećati i njegovati jedan stil na račun drugoga. Koliko dijete više uči da se brine o drugima, da im pomaže i da ih tješi, toliko će manje biti agresivno i neuviđavno. Svako dijete može naučiti izražavati svoju agresivnost na prihvatljiv način, da se brine o sebi i drugima, da razgovara i dogovara se, te da rješava sukobe na nenasilan način.

DIJETE KOJE DOŽIVLJAVA NEPRIJATELJSKO PONAŠANJE, UČI SE SVAĐATI.

Zbog toga budimo našoj djeci kvalitetni modeli da bi i oni odrasli u kvalitetnije ljude.