OBAVIJEST - PROVEDBA CAP RODITELJSKOG SASTANKA - PROGRAM PREDŠKOLE

CAP PROGRAM – PREVENCIJA ZLOSTAVLJANJA DJECE

CAP - Child  Assault  Prevention  (prevencija napada na dijete)

• Jedan od najobuhvatnijih i najinovativnijih programa primarne prevencije u svijetu
• Tvorac: ICAP (International Center for Assault Prevention) – New Jersey, SAD 1978. godine
• RH: Udruga roditelja «Korak po korak», Zagreb uvela ga je 1999. kao 14. zemlja u svijetu (suglasnost MZO za provođenje programa)

3 komponente CAP programa:

  predavanje za cjelokupno osoblje vrtića/škole
  predavanje za roditelje
  radionica za djecu

Glavni cilj CAP programa je smanjiti ranjivost djece i njihovu izloženost različitim oblicima zlostavljanja kroz:
  •   Pružanje kvalitetnih informacija djeci
  •   Poučavanje učinkovitim prevencijskim strategijama
  •   Osnaživanje njima važnih odraslih, roditelja i zaposlenika vrtića, da im pruže kvalitetniju podršku

Osnovna postavka CAP-a: Djecu treba naučiti kako da se sama zaštite i dati im podršku u tome, a ne ih učiniti potpuno ovisnima o odraslima.

ZAŠTO JE VAŽNO GOVORITI O ZLOSTAVLJANJU?

Većina zlostavljanja događa se pod krinkom odgoja. To je moguće jer odrasli pronalaze brojne izgovore da bi opravdali nepotrebnu surovost prema djeci. Za opravdanje zlostavljanja koriste tzv. mitove o kažnjavanju:

- I mene su kažnjavali, pa što mi fali?
- Zlostavljaju neki drugi. Ovo je samo način na koji se provodila disciplina u mojoj obitelji.
- Ako se to dogodilo meni, mora da sam bio/bila kriv/kriva za to.

Činjenica je da ako je odrasla osoba bila kažnjavana u djetinjstvu na način definiran kao zlostavljanje, ona to ponašanje  doživljava kao prihvatljivo i manje je vjerojatno da će takav oblik kažnjavanja smatrati zlostavljanjem.

ŠTO JE ZLOSTAVLJANJE?

Zlostavljanje je neslučajno nanošenje povrede  djetetu (fizičke ili psihičke)
  •   fizičko zlostavljanje
  •   emocionalno zlostavljanje
  •    spolno zlostavljanje
  •    zanemarivanje
Zlostavljanje pretpostavlja:

- ponavljanje grubog ponašanja
- namjeru nanošenja ozljede
- neravnopravnost sudionika u moći (jedna strana je slabija)

Podaci o zlostavljanju u RH:
• 15-40% fizičko zlostavljanje
• 16-34% emocionalno zlostavljanje
• 18% spolno zlostavljanje

Fizičko zlostavljanje je nanošenje tjelesne povrede djetetovom tijelu udaranjem, paljenjem, štipanjem, lomom kostiju ili na neki drugi način. Posljedice fizičkog zlostavljanja je fizička i psihološka povreda, a često i smrt djeteta.

Emocionalno zlostavljanje je drugi tip zlostavljanja, koje podrazumijeva prisustvo (ili odsustvo) određenog ponašanja i jezika. Emocionalno zlostavljanje je kontinuirano omalovažavanje, kritiziranje, plašenje, ponižavanje i ucjenjivanje djeteta, prijetnja, vulgaran način izražavanja, vikanje, manipuliranje njegovim osjećajima, izazivanje osjećaja krivnje itd.
U emocionalno zlostavljanje ubrajamo i kontinuirano odsustvo pohvale, ljubavi i pažnje u odnosu na dijete.

Seksualno zlostavljanje se odnosi na bilo kakav seksualni kontakt djeteta i osobe koje je od njega starija najmanje 4 godine. Seksualni zlostavljači prisiljavaju djecu na seksualni kontakt uz pomoć tri tipa prisile: fizičke, emocionalne i autoritarne. Uzrok dječje privole su obično dob, veličina i autoritet odrasle osobe. Osim toga, dijete zbog svoje intelektualne, emocionalne i socijalne nezrelosti ne može dati zreli pristanak na takav odnos, zbog čega dijete nikada nije odgovorno za bilo koju vrstu zlostavljanje, ono je uvijek žrtva. Kod seksualnog zlostavljanja zlostavljači su u 80-90% djeci poznate i bliske osobe.

Važno je znati da djeca rijetko progovaraju o seksualnom zlostavljanju jer se boje da:

• će se odrasli na njih ljutiti (osjećaju krivnju)
• im odrasli neće vjerovati
• ih neće zaštititi
• će tako razoriti obitelj
• biti odgovorni za kažnjavanje zlostavljača
• će zlostavljač realizirati prijetnju
• ili im je zlostavljač rekao da je to njihova „mala tajna“

Zbog svega navedenog, iznimno je važno SLUŠATI DJECU I VJEROVATI IM. Ona nam najbolje mogu reći istinu o sebi i svojoj patnji.

Zanemarivanje znači namjerno propuštanje davanja djetetu adekvatne hrane, odjeće i doma, kao i uskraćivanje liječničke pomoći, primjerenog nadzora ili obrazovanja. Zanemarivanje se povremeno poistovjećuje sa siromaštvom, odnosno financijskom nemogućnosti obitelji da brine o djetetu

Moguće dugoročne posljedice zlostavljanja su:

  neurotski poremećaji
  psihička oboljenja
  problemi u međuljudskim odnosima
  kriminalitet, prostitucija, ovisnosti o alkoholu i drogama
  nasilnost (sklonost zlostavljanju)

Mogući simptomi zlostavljanja:

  fizičke povrede na neuobičajenim mjestima na kojima se djeca u igri ne mogu ozlijediti
  česte trbuhobolje
  ekstremne osobine ličnosti (krajnja povučenost, strašljivost, izražena nervoza, ravnodušnost i odsutnost, bezosjećajnost, itd.)
  noćne more
  regresija u ponašanju
  noćno mokrenje
  strahovi
  depresija

No, postojanje indikatora ne znači da je dijete sigurno zlostavljano. Dijete je vjerojatno zlostavljano onda kada su indikatori:

  ekstremno izraženi
  prisutno ih je više
  traju duže vrijeme

FAKTORI DJEČJE RANJIVOSTI

Djeca su ranjiva zbog nedostatka informacija i podrške, zbog toga što su izolirana od izvora pomoći:

1. NEDOSTATAK INFORMACIJA
2. BESPOMOĆNOST I OVISNOST
3. IZOLIRANOST
UZROCI DJEČJE RANJIVOSTI

1. NEDOSTATAK INFORMACIJA
Informacija o bilo čemu osobu čini manje ranjivom, jer informirana osoba se manje boji određenog problema.

2. BESPOMOĆNOST I OVISNOST O ODRASLIMA OSOBAMA
Djeca ne mogu zadovoljavati svoje psihološke i biološke potrebe bez pomoći odrasle osobe, prije svega roditelja i ne mogu se sami zaštiti. Kroz CAP program djeca razvijaju vještine kojima uspijevaju obraniti svoja prava i zaštititi se u opasnim situacijama.

3. IZOLIRANOST OD IZVORA POMOĆI
Činjenica je da djeca u drugoj djeci vide samo društvo za igru, a ne saveznike koji bi im mogli pomoći u slučaju potrebe. Kroz CAP program djeca dobivaju informaciju o tome tko im može pomoći u nevolji.

KAKO OSNAŽITI DJECU, SMANJITI NJIHOVU RANJIVOST I POMOĆI IM DA SE ZAŠTITE OD NASILJA?

1. INFORMIRANJE DJECE O MOGUĆIM OPASNOSTIMA

• da bi se mogla zaštititi, djeca moraju prepoznati opasnost
• budite im na raspolaganju, razgovarajte o svim temama
      (kontrolirajte nelagodu)
• ukratko informirajte o opasnoj situaciji; ne trebamo ih zastrašivati da bi naučili kako se zaštititi
• naglasite što mogu učiniti

2. OSNAŽIVANJE KROZ ASERTIVNOST

• poučite djecu njihovim pravima -  osobito o pravu da budu SIGURNA
• djeca moraju znati da postoje situacije kada dječja prava moraju istisnuti autoritet odraslih:
- imaju pravo odrasloj osobi koja ih pokušava povrijediti, zbuniti ili zastrašiti reći „NE“
- sama odlučiti kakav će fizički kontakt imati u odnosu na druge oko sebe
- imaju pravo zatražiti i dobiti pomoć kojom će zaštiti svoja prava – dati im informaciju tko im može biti od pomoći kada su u nevolji

3. UPOZNAVANJE S IZVORIMA POMOĆI

- podrška vršnjaka
- razgovor s osobom od povjerenja


CAP RADIONICE

Radionice traju tri dana i vode ih CAP pomagači. Sva tri dana se vodi  rasprava o tri osnovna prava djece da budu SLOBODNA, JAKA I SIGURNA, koje pritom demonstriramo kroz pokret. Nakon diskusije o pravima, kroz igrokaze se djeci demonstrira situacija u kojem su oduzeta prava, a potom se ista situacija odglumi na način da osoba koja glumi dijete primjeni efikasne strategije samozaštite.

Tri su takve situacije:
- kada je dijete ugroženo od vršnjaka ili nešto starijeg djeteta
- kada ga ugrožava nepoznata odrasla osoba
- i kada ga ugrožava poznata odrasla osoba

1. DIJETE U ODNOSU NA VRŠNJAKA/STARIJE DIJETE

U situaciji kada je dijete ugroženo od vršnjaka, djecu se usmjerava na korištenje tri strategije prevencije:
- suprostavljanje nasilnom djetetu izgovaranjem snažne riječi „NE“
- zamolba prijatelju da ga otprati do škole ili mu pruži drugu pomoć
- povjeravanje osobi od povjerenja
Djeci se pomaže uvidjeti razliku između POVJERAVANJA odrasloj osobi kada im je potrebna pomoć i TUŽAKANJA, kada nekoga želimo uvaliti u nevolju.

2. DIJETE U ODNOSU NA NEPOZNATU ODRASLU OSOBU

Kroz CAP radionicu djecu poučavamo kako da prepoznaju opasnu situaciju i što mogu učiniti (tzv. vještina samoobrane) da bi izbjegla moguće zlostavljanje od strane odrasle osobe:

- da neznancima ne govore svoje ime i druge osobne podatke
- da ne uzimaju slatkiše od neznanaca
- da stoje na sigurnoj udaljenosti od neznanca (koju demonstriraju dužinom dvije ispružene ruke, da bi mogla pobjeći ako ih pokušavaju uhvatiti)
- da pobjegnu ako im se neznanac pokuša približiti (zbog čega moraju biti u određenom razmaku od odrasle osobe)
- koristeći poseban, tzv. SIGURNOSNI CAP VRISAK koji se razlikuje od onoga koji koriste u igri, a koji će zbuniti napadača i privući pažnju odraslih osoba i djece koja im mogu pomoći – vrište dok ne dođu na sigurno mjesto
- kada čuju prijateljev vrisak, da počnu vikati i trčati prema njemu, kako bi provjerila je li dobro, uplašila neznanca i privukla pažnju odraslih osoba ili da pozovu u pomoć odraslu osobu
- da udare neznanca u osjetljiva mjesta da bi mogla pobjeći
- da promotre neznanca kako bi ga mogla opisati policiji
Djecu usmjeravamo da sigurnosni vrisak i udarce u osjetljiva mjesta ne smiju koristiti u igri. Također, informiramo ih o različitim trikovima koje opasni neznanci mogu upotrijebiti kako bi prevarili dijete. Naglašavamo im da nisu svi neznanci opasni, ali da moraju biti oprezni.

3. DIJETE U ODNOSU NA POZNATU ODRASLU OSOBU

U ovom dijelu prevencije zlostavljanja od strane poznate osobe djecu upoznajemo s:
- razlikom DOBRIH i LOŠIH TAJNI
- razlikom između PRIHVATLJIVIH DODIRA i DODIRA KOJI STVARAJU NELAGODU
- pravom svakog djeteta da govori o svakoj tajni koja ga straši ili zbunjuje, čak i kad je nekom obećalo da će je čuvati
U odnosu na poznate osobe djeci se mogu savjetovati sljedeća ponašanja:
• ako netko od vas traži da čuvate kao tajnu nešto što se vama ne sviđa, što vas straši ili zbunjuje, ne morate ga poslušati
• ako vas netko dira na način koji vam smeta recite mu da to ne želite i odmaknite se od  njega
• to što prije recite odraslome kome vjerujete
• ako vam on ne povjeruje, recite to nekom drugom i to činite sve dok vam netko ne povjeruje

Djecu potičemo da nastave govoriti odraslim ljudima u koje imaju povjerenja, sve dok ne naiđu na osobu koja će im vjerovati.

Nakon ovog igrokaza slijedi kratak igrokaz RAZGOVOR S OSOBOM OD POVJERENJA, kojime demonstriramo djeci kako bi mogla zatražiti njezinu pomoć u slučaju bilo kakvog problema i potičemo ih da to učine. Odgojitelj djetetu pruža podršku.

VAŽNO: NIJE DOZVOLJENO DJECI GOVORITI UNAPRIJED O SADRŽAJU IGROKAZA!!!

STRATEGIJE OJAČAVANJA DJECE

Iskrena komunikacija između djece i odraslih najvažnije je strategija prevencije napada na dijete. Da biste smanjili vjerojatnost da će dijete biti žrtva zlostavljanja, najvažnije su tri stvari:

 budite djeci na raspolaganju i razgovarajte s njima o svim temama
 vjerujte djeci
 radite s djecom na izgradnji njihovog samopouzdanja i pozitivnoj slici o sebi

Odraslima je često nelagodno razgovarati s djecom o zlostavljanju. No, budemo li djetetu priznali da je i nama odraslima stresno i nelagodno razgovarati o toj temi, te shvatili problem djeteta kao svoj problem i dali mu do znanja da zaista želimo s njime o svemu otvoreno razgovarati, veća je vjerojatnost da će nam se dijete obratiti tražeći pomoć.
I kad nema kriznih situacija, otvorena komunikacija nudi odraslima mogućnost za stvaranje atmosfere koja promiče ljubav, poštovanje i povjerenje kao osnovu zdravog odnosa s djecom.
Usađivanje poverenja i osjećaja vlastite vrijednosti kod djece su ključni aspekti preveniranja napada. Dajemo li djeci do znanja da su sposobna sama donositi odluke i riješiti probleme, osposobit ćete ih da djelotvorno reagiraju u kriznim situacijama.

ŠTO JE TO ASERTIVNO ZALAGANJE ZA SEBE?

1. ASERTIVNO ZALAGANJE ZA SEBE U ODNOSU NA VRŠNJAKE

 Odlučno reci “NE, nemaš prava to …..činiti/tražiti!”
 Zatim se udalji.
 Ako ne pomogne, odlučno najavi traženje pomoći odrasle osobe.
 Kada ideš odrasloj osobi da bi se zaštitio od nasilja, to nije tužakanje. Tužakanje je odlaženje odraslim osobama da bi nekoga uvalio u nevolju.
 Ako i to ne pomogne, uporno traži pomoć neke odrasle osobe (tete, psihologinje, pedagoginje, ravnateljice…)

2. ASERTIVNO ZALAGANJE ZA SEBE U ODNOSU NA NEPOZNATE ODRASLE OSOBE

 Nemoj razgovarati s nepoznatom osobom i davati podatke o sebi, što god ti rekla!
 Drži rastojanje za dužinu dvije ruke!
 Ako te pokuša uhvatiti, trči i vrišti dok ne budeš na sigurnom mjestu!
 Ako te zgrabi, udari je svom snagom u osjetljiva mjesta (potkoljenica, stopalo).
 Ako ti stavi ruku na usta, naglo je povuci za mali prst ruke!
 Bježi, bježi i viči iz sve snage!
 Odmah ispričaj odraslim osobama od povjerenja!
 Budi uporan u traženju pomoći!

3. ASERTIVNO ZALAGANJE ZA SEBE U DONOSU NA POZNATE ODRASLE OSOBE

 Ako te netko dira na način koji ti smeta, koji ti je neugodan, reci mu da to ne želiš, makni se od njega na sigurno i odmah ispričaj odrasloj osobi u koju imaš povjerenja!
 Ako ti ta osoba ne povjeruje, traži uporno drugu odraslu osobu koja će ti povjerovati!
 Ne moraš čuvati loše tajne!
 Dobra tajna je kad se s nekim dogovoriš da ćeš čuvati tajnu kako bi nekoga razveselio ili kad ti netko kaže nešto povjerljivo o sebi.
 Loša tajna je kad ti netko radi nešto što ti se ne sviđa, smeta ti i neugodno ti je, a traži od tebe da o tome ne pričaš.
 Ako šutiš zato što se bojiš, ti nisi kriv/ kriva! Kriva je odrasla osoba koja radi ono što nije u redu!

ZAKONSKA PRAVA, ODGOVORNOSTI I IZVORI POMOĆI

Prema Obiteljskom zakonu svatko je dužan obavijestiti Centar za socijalnu skrb o kršenju djetetovih prava, a posebno o svim oblicima tjelesnog, duševnog ili spolnog nasilja, zanemarivanja ili nemarnog postupanja, zlostavljanja ili izrabljivanja djeteta.
HRABRI TELELFON: 0800 0800
POLIKLINIKA ZA ZAŠTITU DJECE I MLADIH GRADA ZAGREBA
Đorđićeva 26, 01/ 3457 518

Navedene publikacije i informativne letke možete pronaći na web stranici http://www.udrugaroditeljakpk.hr/publikacije/cap-program

Literatura:

Cooper, S.J. , Nove strategije za slobodnu djecu - priručnik za CAP pomagače (predškolski CAP). Udruga roditelja "Korak po korak".Zagreb.
 
Prilagodila: Sanja Mušan, stručni suradnik pedagog

Ispiši stranicu