Zlostavljanje pretpostavlja:
- ponavljanje grubog ponašanja
- namjeru nanošenja ozljede
- neravnopravnost sudionika u moći (jedna strana je slabija)
Podaci o zlostavljanju u RH:
• 15-40% fizičko zlostavljanje
• 16-34% emocionalno zlostavljanje
• 18% spolno zlostavljanje
Fizičko zlostavljanje je nanošenje tjelesne povrede djetetovom tijelu udaranjem, paljenjem, štipanjem, lomom kostiju ili na neki drugi način. Posljedice fizičkog zlostavljanja je fizička i psihološka povreda, a često i smrt djeteta.
Emocionalno zlostavljanje je drugi tip zlostavljanja, koje podrazumijeva prisustvo (ili odsustvo) određenog ponašanja i jezika. Emocionalno zlostavljanje je kontinuirano omalovažavanje, kritiziranje, plašenje, ponižavanje i ucjenjivanje djeteta, prijetnja, vulgaran način izražavanja, vikanje, manipuliranje njegovim osjećajima, izazivanje osjećaja krivnje itd.
U emocionalno zlostavljanje ubrajamo i kontinuirano odsustvo pohvale, ljubavi i pažnje u odnosu na dijete.
Seksualno zlostavljanje se odnosi na bilo kakav seksualni kontakt djeteta i osobe koje je od njega starija najmanje 4 godine. Seksualni zlostavljači prisiljavaju djecu na seksualni kontakt uz pomoć tri tipa prisile: fizičke, emocionalne i autoritarne. Uzrok dječje privole su obično dob, veličina i autoritet odrasle osobe. Osim toga, dijete zbog svoje intelektualne, emocionalne i socijalne nezrelosti ne može dati zreli pristanak na takav odnos, zbog čega dijete nikada nije odgovorno za bilo koju vrstu zlostavljanje, ono je uvijek žrtva. Kod seksualnog zlostavljanja zlostavljači su u 80-90% djeci poznate i bliske osobe.
Važno je znati da djeca rijetko progovaraju o seksualnom zlostavljanju jer se boje da:
• će se odrasli na njih ljutiti (osjećaju krivnju)
• im odrasli neće vjerovati
• ih neće zaštititi
• će tako razoriti obitelj
• biti odgovorni za kažnjavanje zlostavljača
• će zlostavljač realizirati prijetnju
• ili im je zlostavljač rekao da je to njihova „mala tajna“
Zbog svega navedenog, iznimno je važno SLUŠATI DJECU I VJEROVATI IM. Ona nam najbolje mogu reći istinu o sebi i svojoj patnji.
Zanemarivanje znači namjerno propuštanje davanja djetetu adekvatne hrane, odjeće i doma, kao i uskraćivanje liječničke pomoći, primjerenog nadzora ili obrazovanja. Zanemarivanje se povremeno poistovjećuje sa siromaštvom, odnosno financijskom nemogućnosti obitelji da brine o djetetu
Moguće dugoročne posljedice zlostavljanja su:
neurotski poremećaji
psihička oboljenja
problemi u međuljudskim odnosima
kriminalitet, prostitucija, ovisnosti o alkoholu i drogama
nasilnost (sklonost zlostavljanju)
Mogući simptomi zlostavljanja:
fizičke povrede na neuobičajenim mjestima na kojima se djeca u igri ne mogu ozlijediti
česte trbuhobolje
ekstremne osobine ličnosti (krajnja povučenost, strašljivost, izražena nervoza, ravnodušnost i odsutnost, bezosjećajnost, itd.)
noćne more
regresija u ponašanju
noćno mokrenje
strahovi
depresija
No, postojanje indikatora ne znači da je dijete sigurno zlostavljano. Dijete je vjerojatno zlostavljano onda kada su indikatori:
ekstremno izraženi
prisutno ih je više
traju duže vrijeme
FAKTORI DJEČJE RANJIVOSTI
Djeca su ranjiva zbog nedostatka informacija i podrške, zbog toga što su izolirana od izvora pomoći:
1. NEDOSTATAK INFORMACIJA
2. BESPOMOĆNOST I OVISNOST
3. IZOLIRANOST
UZROCI DJEČJE RANJIVOSTI
1. NEDOSTATAK INFORMACIJA
Informacija o bilo čemu osobu čini manje ranjivom, jer informirana osoba se manje boji određenog problema.
2. BESPOMOĆNOST I OVISNOST O ODRASLIMA OSOBAMA
Djeca ne mogu zadovoljavati svoje psihološke i biološke potrebe bez pomoći odrasle osobe, prije svega roditelja i ne mogu se sami zaštiti. Kroz CAP program djeca razvijaju vještine kojima uspijevaju obraniti svoja prava i zaštititi se u opasnim situacijama.
3. IZOLIRANOST OD IZVORA POMOĆI
Činjenica je da djeca u drugoj djeci vide samo društvo za igru, a ne saveznike koji bi im mogli pomoći u slučaju potrebe. Kroz CAP program djeca dobivaju informaciju o tome tko im može pomoći u nevolji.
KAKO OSNAŽITI DJECU, SMANJITI NJIHOVU RANJIVOST I POMOĆI IM DA SE ZAŠTITE OD NASILJA?
1. INFORMIRANJE DJECE O MOGUĆIM OPASNOSTIMA
• da bi se mogla zaštititi, djeca moraju prepoznati opasnost
• budite im na raspolaganju, razgovarajte o svim temama
(kontrolirajte nelagodu)
• ukratko informirajte o opasnoj situaciji; ne trebamo ih zastrašivati da bi naučili kako se zaštititi
• naglasite što mogu učiniti
2. OSNAŽIVANJE KROZ ASERTIVNOST
• poučite djecu njihovim pravima - osobito o pravu da budu SIGURNA
• djeca moraju znati da postoje situacije kada dječja prava moraju istisnuti autoritet odraslih:
- imaju pravo odrasloj osobi koja ih pokušava povrijediti, zbuniti ili zastrašiti reći „NE“
- sama odlučiti kakav će fizički kontakt imati u odnosu na druge oko sebe
- imaju pravo zatražiti i dobiti pomoć kojom će zaštiti svoja prava – dati im informaciju tko im može biti od pomoći kada su u nevolji
3. UPOZNAVANJE S IZVORIMA POMOĆI
- podrška vršnjaka
- razgovor s osobom od povjerenja
CAP RADIONICE
Radionice traju tri dana i vode ih CAP pomagači. Sva tri dana se vodi rasprava o tri osnovna prava djece da budu SLOBODNA, JAKA I SIGURNA, koje pritom demonstriramo kroz pokret. Nakon diskusije o pravima, kroz igrokaze se djeci demonstrira situacija u kojem su oduzeta prava, a potom se ista situacija odglumi na način da osoba koja glumi dijete primjeni efikasne strategije samozaštite.
Tri su takve situacije:
- kada je dijete ugroženo od vršnjaka ili nešto starijeg djeteta
- kada ga ugrožava nepoznata odrasla osoba
- i kada ga ugrožava poznata odrasla osoba
1. DIJETE U ODNOSU NA VRŠNJAKA/STARIJE DIJETE
U situaciji kada je dijete ugroženo od vršnjaka, djecu se usmjerava na korištenje tri strategije prevencije:
- suprostavljanje nasilnom djetetu izgovaranjem snažne riječi „NE“
- zamolba prijatelju da ga otprati do škole ili mu pruži drugu pomoć
- povjeravanje osobi od povjerenja
Djeci se pomaže uvidjeti razliku između POVJERAVANJA odrasloj osobi kada im je potrebna pomoć i TUŽAKANJA, kada nekoga želimo uvaliti u nevolju.
2. DIJETE U ODNOSU NA NEPOZNATU ODRASLU OSOBU
Kroz CAP radionicu djecu poučavamo kako da prepoznaju opasnu situaciju i što mogu učiniti (tzv. vještina samoobrane) da bi izbjegla moguće zlostavljanje od strane odrasle osobe:
- da neznancima ne govore svoje ime i druge osobne podatke
- da ne uzimaju slatkiše od neznanaca
- da stoje na sigurnoj udaljenosti od neznanca (koju demonstriraju dužinom dvije ispružene ruke, da bi mogla pobjeći ako ih pokušavaju uhvatiti)
- da pobjegnu ako im se neznanac pokuša približiti (zbog čega moraju biti u određenom razmaku od odrasle osobe)
- koristeći poseban, tzv. SIGURNOSNI CAP VRISAK koji se razlikuje od onoga koji koriste u igri, a koji će zbuniti napadača i privući pažnju odraslih osoba i djece koja im mogu pomoći – vrište dok ne dođu na sigurno mjesto
- kada čuju prijateljev vrisak, da počnu vikati i trčati prema njemu, kako bi provjerila je li dobro, uplašila neznanca i privukla pažnju odraslih osoba ili da pozovu u pomoć odraslu osobu
- da udare neznanca u osjetljiva mjesta da bi mogla pobjeći
- da promotre neznanca kako bi ga mogla opisati policiji
Djecu usmjeravamo da sigurnosni vrisak i udarce u osjetljiva mjesta ne smiju koristiti u igri. Također, informiramo ih o različitim trikovima koje opasni neznanci mogu upotrijebiti kako bi prevarili dijete. Naglašavamo im da nisu svi neznanci opasni, ali da moraju biti oprezni.
3. DIJETE U ODNOSU NA POZNATU ODRASLU OSOBU
U ovom dijelu prevencije zlostavljanja od strane poznate osobe djecu upoznajemo s:
- razlikom DOBRIH i LOŠIH TAJNI
- razlikom između PRIHVATLJIVIH DODIRA i DODIRA KOJI STVARAJU NELAGODU
- pravom svakog djeteta da govori o svakoj tajni koja ga straši ili zbunjuje, čak i kad je nekom obećalo da će je čuvati
U odnosu na poznate osobe djeci se mogu savjetovati sljedeća ponašanja:
• ako netko od vas traži da čuvate kao tajnu nešto što se vama ne sviđa, što vas straši ili zbunjuje, ne morate ga poslušati
• ako vas netko dira na način koji vam smeta recite mu da to ne želite i odmaknite se od njega
• to što prije recite odraslome kome vjerujete
• ako vam on ne povjeruje, recite to nekom drugom i to činite sve dok vam netko ne povjeruje
Djecu potičemo da nastave govoriti odraslim ljudima u koje imaju povjerenja, sve dok ne naiđu na osobu koja će im vjerovati.
Nakon ovog igrokaza slijedi kratak igrokaz RAZGOVOR S OSOBOM OD POVJERENJA, kojime demonstriramo djeci kako bi mogla zatražiti njezinu pomoć u slučaju bilo kakvog problema i potičemo ih da to učine. Odgojitelj djetetu pruža podršku.
VAŽNO: NIJE DOZVOLJENO DJECI GOVORITI UNAPRIJED O SADRŽAJU IGROKAZA!!!
STRATEGIJE OJAČAVANJA DJECE
Iskrena komunikacija između djece i odraslih najvažnije je strategija prevencije napada na dijete. Da biste smanjili vjerojatnost da će dijete biti žrtva zlostavljanja, najvažnije su tri stvari:
budite djeci na raspolaganju i razgovarajte s njima o svim temama
vjerujte djeci
radite s djecom na izgradnji njihovog samopouzdanja i pozitivnoj slici o sebi
Odraslima je često nelagodno razgovarati s djecom o zlostavljanju. No, budemo li djetetu priznali da je i nama odraslima stresno i nelagodno razgovarati o toj temi, te shvatili problem djeteta kao svoj problem i dali mu do znanja da zaista želimo s njime o svemu otvoreno razgovarati, veća je vjerojatnost da će nam se dijete obratiti tražeći pomoć.
I kad nema kriznih situacija, otvorena komunikacija nudi odraslima mogućnost za stvaranje atmosfere koja promiče ljubav, poštovanje i povjerenje kao osnovu zdravog odnosa s djecom.
Usađivanje poverenja i osjećaja vlastite vrijednosti kod djece su ključni aspekti preveniranja napada. Dajemo li djeci do znanja da su sposobna sama donositi odluke i riješiti probleme, osposobit ćete ih da djelotvorno reagiraju u kriznim situacijama.
ŠTO JE TO ASERTIVNO ZALAGANJE ZA SEBE?
1. ASERTIVNO ZALAGANJE ZA SEBE U ODNOSU NA VRŠNJAKE
Odlučno reci “NE, nemaš prava to …..činiti/tražiti!”
Zatim se udalji.
Ako ne pomogne, odlučno najavi traženje pomoći odrasle osobe.
Kada ideš odrasloj osobi da bi se zaštitio od nasilja, to nije tužakanje. Tužakanje je odlaženje odraslim osobama da bi nekoga uvalio u nevolju.
Ako i to ne pomogne, uporno traži pomoć neke odrasle osobe (tete, psihologinje, pedagoginje, ravnateljice…)
2. ASERTIVNO ZALAGANJE ZA SEBE U ODNOSU NA NEPOZNATE ODRASLE OSOBE
Nemoj razgovarati s nepoznatom osobom i davati podatke o sebi, što god ti rekla!
Drži rastojanje za dužinu dvije ruke!
Ako te pokuša uhvatiti, trči i vrišti dok ne budeš na sigurnom mjestu!
Ako te zgrabi, udari je svom snagom u osjetljiva mjesta (potkoljenica, stopalo).
Ako ti stavi ruku na usta, naglo je povuci za mali prst ruke!
Bježi, bježi i viči iz sve snage!
Odmah ispričaj odraslim osobama od povjerenja!
Budi uporan u traženju pomoći!
3. ASERTIVNO ZALAGANJE ZA SEBE U DONOSU NA POZNATE ODRASLE OSOBE
Ako te netko dira na način koji ti smeta, koji ti je neugodan, reci mu da to ne želiš, makni se od njega na sigurno i odmah ispričaj odrasloj osobi u koju imaš povjerenja!
Ako ti ta osoba ne povjeruje, traži uporno drugu odraslu osobu koja će ti povjerovati!
Ne moraš čuvati loše tajne!
Dobra tajna je kad se s nekim dogovoriš da ćeš čuvati tajnu kako bi nekoga razveselio ili kad ti netko kaže nešto povjerljivo o sebi.
Loša tajna je kad ti netko radi nešto što ti se ne sviđa, smeta ti i neugodno ti je, a traži od tebe da o tome ne pričaš.
Ako šutiš zato što se bojiš, ti nisi kriv/ kriva! Kriva je odrasla osoba koja radi ono što nije u redu!
ZAKONSKA PRAVA, ODGOVORNOSTI I IZVORI POMOĆI
Prema Obiteljskom zakonu svatko je dužan obavijestiti Centar za socijalnu skrb o kršenju djetetovih prava, a posebno o svim oblicima tjelesnog, duševnog ili spolnog nasilja, zanemarivanja ili nemarnog postupanja, zlostavljanja ili izrabljivanja djeteta.
HRABRI TELELFON: 0800 0800
POLIKLINIKA ZA ZAŠTITU DJECE I MLADIH GRADA ZAGREBA
Đorđićeva 26, 01/ 3457 518
Navedene publikacije i informativne letke možete pronaći na web stranici http://www.udrugaroditeljakpk.hr/publikacije/cap-program
Literatura:
Cooper, S.J. , Nove strategije za slobodnu djecu - priručnik za CAP pomagače (predškolski CAP). Udruga roditelja "Korak po korak".Zagreb.
