Prevencija ovisnosti u predškolskoj dobi

Roditelji – prva karika u prevenciji ovisnosti

Pitanje ovisnosti još uvijek izaziva priličnu nevjericu među roditeljima. Dijete i droga? Alkohol? Pušenje? Većina roditelja djece predškolske dobi još ne razmišlja o opasnostima «suvremenih» ovisnosti – virtualnim igricama i pretjeranom gledanju TV, uporabi mobitela, tableta…
Stručnjaci govore o vezi između količine gledanja TV i roditeljskog zanemarivanja! Dijete je ispred TV «na sigurnom», mirno (ne gnjavi-znači da mu je dobro?!)… Ono što nedostaje, a najvažnije je za uredan psihomotorni razvoj djeteta je uzajamni emocionalni odnos sa drugim ljudskim bićem, uključivanje svih osjetila; nedostaje kretanje koje je temelj dječjeg razvoja; dijete je pasivni konzument, lišeno odgovornosti, bez aktiviranja mentalnih procesa planiranja i organiziranja radnji… Dokoličarenje, ljenčarenje kao primarni životni stil pokazalo se kao jedan od rizičnih faktora u pojavi ovisnosti mladih.
Sve češće se od roditelja može čuti kako im je dijete pametno – zna «baratati» s kompjutorom bolje od roditelja! Putem mobitela naučili su mnoge engleske riječi. Informatička pismenost je važna, ali ona ne smije oduzeti vrijeme nesputanoj, spontanoj, kreativnoj dječjoj igri.

Koji je prvi korak u prevenciji različitih ovisnosti?

Prije svega, na umu treba imati činjenicu da je roditelj najvažniji model po kojem dijete uči određena ponašanja. Ako se roditelj stresa i napetosti rješava pušenjem, «anesteziranjem» alkoholom, ako je virtualni svijet mjesto bijega od problema, ako je socijalni život obitelji sveden na 500 prijatelja na facebooku, ako je «shopping» način rješavanja problema – to postaje i djetetov svijet vrijednosti (i ponašanja). Poznato je da je uključenost roditelja u život vlastite djece jedan od najznačajnijih zaštitnih, odnosno preventivnih faktora.
Programi prevencije ovisnosti u predškolskoj dobi trebaju obuhvatiti sva razvojna područja predškolskog djeteta. Rezultati nekih longitudinalnih istraživanja pokazuju da su učinkoviti oni programi koji izlaze u susret razvojnim potrebama djece (Schweinhart & Weikart, 1997). Poticanjem različitih aspekata tjelesnog, psihomotornog, socio-emocionalnog, spoznajnog i drugih aspekata razvoja stvaraju se zdravi temelji djetetovoj osobnosti. U uvjetima prihvaćajuće i pozitivne komunikacije potiče se razvoj mnogih socijalnih umijeća, kao što su donošenje odluka, suočavanje sa stresom, konstruktivno rješavanje sukoba, preuzimanje osobne odgovornosti, prihvaćanje pravila zajedničkog života, tolerancije frustracija itd.
U obiteljskom domu i predškolskoj ustanovi izuzetno je važno ostvariti kvalitetno zajedništvo i radosno življenje djece i odraslih. U pozitivnom ozračju djeca razvijaju pozitivnu sliku o sebi, empatiju i suradnički stav prema drugima. Pružajući primjer zdravog života i pozitivnih životnih navika, obiteljski dom i vrtić stvaraju adekvatno okruženje za realizaciju preventivnih aktivnosti.

Jedan od načina prevencije ovisnosti jest poznavanje obrazaca dječjeg razvoja i u skladu s tim odgojnog djelovanja. Zato ćemo u tekstu koji slijedi navesti glavne osobitosti pojedine razvojne faze.

Ono što nazivamo razvojnim fazama, jest unutarnji razvojni sat, obrazac rasta koji »pripisuje» zadatke i vještine koje dijete (i odrasli) treba savladati (usvojiti, naučiti u pojedinoj dobi). Zadatak roditelja je omogućiti da se dogodi ono što je za pojedinu fazu potrebno, a ne trenirati da se desi. Svaka razvojna faza se nadovezuje na prethodnu – ako se dogode značajniji propusti u nekoj od faza, odrastanje je u psihološkom smislu rizično. Ovisno o kvaliteti roditeljske njege, poruka koje dobiva u prvim godinama svog života, dijete razvija unutarnju mapu stvarnosti – pripisuje važnost i smisao svijetu oko sebe, drugima i sebi samom. Rezultati brojnih istraživanja dječjeg razvoja pokazuju da se 90 % temeljnih obrazaca ponašanja uspostavi u prvih pet godina djetetova života.

1. FAZA
Od rođenja do prvih 6 mjeseci djetetova života je prvo njegovo iskustvo postojanja u svijetu. Dijete mora osjetiti da je sigurno, željeno i voljeno, da mu je dobro POSTOJATI, BITI. Roditelji (i drugi važni odrasli) trebaju voditi računa o djetetovim biološkim potrebama. Važno je ih pravovremeno zadovoljiti, ali je izuzetno važan i način na koji se to čini. Dijete tijekom hranjenja, presvlačenja, kontakta s roditeljem mora osjetiti ugodu i sigurnost, mora se osjećati bezuvjetno prihvaćeno. Loše odrađena faza (neadekvatno i grubo zadovoljavanje osnovnih potreba) u odrasloj se dobi se očituje u vjerovanju da su tuđe potrebe važnije od naših, kad ne znamo što trebamo, kad ne želimo dodire drugih ljudi ili ih intenzivno i po svaku cijenu tražimo… to su sve rizici za kasnije ovisničko ponašanje.

2.FAZA
U drugoj fazi razvoja (6-18 mjeseci) dijete je orijentirano na ISTRAŽIVANJE svijeta oko sebe, ono nastoji DJELOVATI, kretati se, otkrivati svijet svim osjetilima. Roditelji djetetu trebaju osigurati sigurno okruženje (paziti na njegovu sigurnost, maknuti sve potencijalno opasne stvari van dohvata djeteta), uz podršku i ohrabrivanje djeteta da to isto okruženje upoznaje. Loše odrađena faza (ograničavanje djetetovog kretanja i istraživanja zbog straha roditelja, ozljeđivanje i strah djece zbog nepažnje roditelja) može voditi trajnoj nesigurnosti odraslog, potrebi da ima nekoga (ili nešto) za oslonac u životu. Na drugoj krajnosti može biti osoba koja je nestalna, sklona eksperimentiranju, istraživanju i potrazi za adrenalinskim uzbuđenjima.

3.FAZA
Treća razvojna faza traje od otprilike 1. do 3. godine života djeteta. U toj fazi dijete ima intenzivnu potrebu RAZUMJETI, testirati realnost. Dijete nailazi na ograničenja (postavljanje granica) i ima zadatak naučiti «da nije centar svijeta», da postoje drugi. Roditelji trebaju hrabriti djetetovo mišljenje, pokušaje da samo dolazi do rješenja, davati mu objašnjenja, dozvoliti mu da pokazuje EMOCIJE (i ljutnju !), ali ga učiti da to radi na adekvatan način. Nepotpuno i neadekvatno odrađena faza često se u odrasloj dobi očituje u teškom formiranju vlastitog mišljenja i rješavanju problema, u konfuziji, kad se ne može misliti sam… „Dobra“ podloga za sugestibilnost i utjecaj drugih pri ulasku u rizična ponašanja.

4.FAZA
Zadnja razvojna faza u predškolskoj dobi traje od 3. do 6. godine života djeteta. U toj fazi dijete dobiva odgovor na pitanje : tko sam? Ono gradi i razvija svoj IDENTITET (ja sam nogometaš; ja sam pametna; ja sam pjevačica; ja sam jak i velik…) Uloga roditelja sastoji se od davanje podrške socijalno prihvatljivim ponašanjima djeteta, odgoju kroz učenje da ponašanje ima posljedice, slanje verbalnih i neverbalnih poruka u stilu «Volim to što jesi. Ako u ovaj fazi dijete nije imalo adekvatnu podršku, ono odrasta nesigurno u svoj identitet ili si postavlja rigidne granice. Nekim je ljudima ovisnost ,,lijek'' za nesigurnost, napetost.

Svaka od ovih faza je jednako važna, ali svaka od njih traži posebnu ulogu i različito angažiranje roditelja.
Predškolska dob je pravo vrijeme za početak preventivnih akcija protiv ovisnosti i predstavlja prvu stepenicu u poticanju života bez različitih vrsta ovisnosti. Program prevencije usmjeren je kako prema svakom pojedinačnom djetetu, tako i prema svim razinama uže i šire lokalne zajednice. Suradnja i integracija aktivnosti svih ustanova i relevantnih čimbenika nužna je pretpostavka za uspješnu provedbu programa prevencije.

Marina Dropulić, psiholog